Sarajevo pamti, pravda šuti: Godišnjica masakra na Markalama

I tri decenije poslije - sa ovim slikama se i budi i liježe.

Tvrdi to i Rafid Skenderović - petog februara 1994. godine došao je na Markale sa prijateljima, od kojih je jedini preživio.

Rafid Skenderović, svjedok masakra na Markalama:

"Njih dvojica su poginuli pored mene. To je sve bio potok krvi - od granate gdje je pala, pa sve do onog tramvaja dolje. To je bila krv, užasno, užasno, oni su mrtvi, oni plaču, oni... Ja u godinu dana prođem dva ili tri puta, ne možeš više, kad se ti sjetiš rana, krvi i svega".

A proveli su tu godine. Nisu Markale bile samo mjesto kupovine, nego i jedno od najvažnijih mjesta susreta za Sarajlije. Mjestu je svoj radni vijek posvetila i Vahida Tvico.

Vahida Tvico, bivša radnica:

"Mi smo svi bili kao braća i sestre ovdje na pijaci. Svaki dan sam dolazila jer sam morala preživjeti. I preživjela sam, ali ono što sam doživjela - to zaboraviti ne mogu. Noge, ruke, glava na stolu, tijelo dolje, srce mi počne lupati kad ja to govorim".

Taj dan nije bio kraj tragedijama. Dok je okružuje stotine mališana koji su također položili cvijeće, Vahida nam pokazuje uspomene na svoju djecu.

Njen sin jedno je od više od 1.600 djece ubijene tokom opsade Sarajeva. Peti februar obilježava se kao dan sjećanja na sve njih, ali i na više od 11.000 žrtava. Tim povodom danas je održana i komemorativna sjednica u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

U sali prepunoj mladih upućene su poruke o važnosti izgradnje institucija, ali i pojedinca i društva koji će se znati suprostaviti pošasti koja je uslijedila nakon zločina.

Elvedin Okerić, predsjedavajući Skupštine KS:

"Ove velike brojeve ne treba shvatiti kao puku statistiku. Iza svakog ubijenog sugrađanina je prekinuta ljudska priča, neizmjerna bol i nenadoknadiv gubitak. Insistiranje na procesuiranju svih odgovornih za ratne zločine nije samo moralna i civilizacijska obaveza, već i temeljna garancija trajnog mira. Jer ideologije zla, ukoliko ostanu nekažnjene, ne nestaju, one se obavljaju, ohrabruju i postaju alibi za nove zločine".

Muamer Džananović, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti:

"Negiranje nije drugo mišljenje. Negiranje je nastavak zločina drugim sredstvima. Negiranje i veličanje ratnih zločina je kažnjivo i Krivičnim zakonom BiH. Markale nisu bile izolovan slučaj, već dio sistemskog terora civilnog stanovništva".

Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH:

"I u svim političkim diskusijama koje vodimo moramo pamtiti zašto stojimo ovdje, šta se desilo i šta trebamo uraditi da bismo spriječili da se ovakve stvari dese ponovo".

A porodice žrtava su saglasne - vladavina prava ključna je stvar koja izostaje. Masakr na Markalama 5. februara 1994. godine ubio je 68 civila, dok je u drugom napadu, u augustu 1995. ubijeno 43 ljudi. Odgovornost za granatiranje civila Sarajeva, uključujući Markale, utvrđena je presudama Haškog tribunala, ali pred domaćim sudovima do danas nije vođen nijedan postupak koji se direktno odnosi na dva slučaja. Iako su, reći će stručnjaci, Markale najbolje dokumentovani zločini četverogodišnje opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad